Sadržaj članka
Mnogi odrasli zaziru od pojmova dijete i seksualnost u istoj rečenici. Takva reakcija posve je prirodna. Djeca u društvu predstavljaju nešto nevino, naivno i nisu seksualna na isti način kao odrasli. Kad govorimo o spolnom razvoju djece, važno je odmah istaknuti da to nije seksualizacija djece, dapače. Dječji spolni razvoj potpuno je drugačiji od seksualnog identiteta odraslih osoba i kao takvoga ga treba promatrati. Kao što se dijete razvija tjelesno, misaono, emocionalno ili socijalno, razvija se i u ovom aspektu, govorili roditelji o tome ili ne. Ako ne govore roditelji, govore društvene mreže, vršnjaci i internet, što nikako nisu glavni stupovi informiranja i podrške koje želimo za svoju djecu.
Spolni razvoj u predškolskoj dobi
Već prenatalno, a kasnije i u dojenačkoj dobi, djeca mogu imati fiziološke reakcije na ugodu, istraživanje tijela ili neki drugi podražaj. Erekcije i lubrikacija u ovoj dobi nikako ne znače da je dijete seksualno zrelo. Predstavljaju isključivo fiziološki, biološki odgovor organizma, jednako kao što nam teku suze dok režemo luk, a nismo tužni. Kako djeca odrastaju, mogu se protiviti oblačenju, igrati se sa spolnim organima, pokazivati ih drugima, tražiti da vide tuđe spolne organe. Obično se takvo ponašanje javlja kad počne kontrola sfinktera (skidanje pelena). Te su pojave česte i potpuno normalne. Roditeljima savjetujemo da ne pokazuju nikakve intenzivne reakcije, niti u smjeru zgražanja i zabrana, niti u smjeru hihotanja i veličanja. Djeci je obično lako preusmjeriti pažnju na neke druge aktivnosti. Dijete od rane dobi mirnim tonom učimo da su to privatni dijelovi tijela (svi oni pokriveni gaćicama, kostimima) i da je u redu gledati i dodirivati svoje privatne dijelove tijela kad smo sami. U redu je i da im mama/tata/odgajateljica/liječnik vide ili dodirnu intimne dijelove tijela pri presvlačenju, kupanju i slično, no ako se ikad dogodi da ih to traži netko drugi ili im bude čudno, smiju reći NE i odmah ispričati roditeljima.
Do polaska u školu djeca mogu sve više biti zainteresirana za teme povezane sa spolnošću, od toga tko je dečko ili cura, po čemu se to vidi, što je za dečke, a što za cure, do toga da mogu eksperimentirati s odjećom i igrama uobičajenima za suprotni spol. Igraju se mame i tate, doktora. Koriste razne izraze za spolne organe, stražnjicu i grudi, to ih nasmijava, kao i oponašanje podrigivanja i ispuštanja plinova. Imaju pitanja poput toga odakle dolaze djeca. I to je sve normalno te bi odrasli trebali reagirati smireno i normalizirajuće. Na dječja pitanja dobro je ponuditi istinite, ali kratke odgovore. Primjerice, umjesto priče o rodi, reći da se dijete stvori u maminom trbuhu jer se mama i tata jako vole i jako ga žele. Velika većina djece zadovoljit će se ovim odgovorom. Ako dijete ove dobi kaže nešto naizgled šokantno, poput toga da se seksalo s prijateljicom, možemo mirno pitati što to znači. Gotovo sigurno ne znači ono što mi mislimo, može biti da su se družile, svađale ili držale za ruke. Dijete jednostavno eksperimentira s izrazima koji su „zabranjeni" ili „odrasli".
Oko pete godine djeci se javlja osjećaj srama. Traže privatnost, ne vole da ih se gleda gole. To roditelji trebaju poštovati koliko god je moguće, a ne ismijavati i uvjeravati dijete da se ne treba sramiti jer mu je primjerice baka ionako mijenjala pelene prije nekoliko godina pa zna kako mu izgleda guza. Tada i sami postaju svjesni da je dodirivanje intimnih dijelova tijela nešto osobno, privatno i znaju to činiti prije spavanja. I dalje, takvi dodiri nisu masturbacija na način kako ju vide odrasli. Oni su jednostavno dio istraživanja tijela i senzacija te djecu zbog njih ne treba posramljivati niti im to braniti.
Roditelji se trebaju zabrinuti ako se djetetu ne uspijevaju postaviti granice oko ovih ponašanja, ako se čini da dodiruje spolovilo kao način smirivanja i emocionalne regulacije, ako je pretjerano okupirano seksualnošću pa se ne može preusmjeriti na nešto što ga inače veseli i ako je igra gruba, ozljeđujuća, bilo prema sebi, bilo prema nekome drugome. Znak za uzbunu mogu biti i seksualizirani crteži ili razvojno neprimjerena znanja o seksualnosti. To ne znači odmah da je dijete seksualno zlostavljano, ali može značiti da mu treba procjena i podrška u ovoj razvojnoj domeni.
Spolni razvoj u školskoj dobi i adolescenciji
Početkom osnovne škole djeca se uglavnom druže s pripadnicima istog spola, stvaraju prve klike i zezaju jedni druge oko simpatija, zaljubljivanja. Istovremeno ih privlače i odbijaju pripadnici drugog spola. Primjerice, djevojčice često znaju reći da su im dječaci „fuj", ali uzbuđeno prepričavaju njihove nepodopštine. Zbijaju šale o „seksu", smijulje se, no nemaju razumijevanje značenja tih pojmova. Tek ulaskom u pubertet počinje spolno sazrijevanje u tjelesnom i emocionalnom smislu. Djeca eksperimentiraju s raznim igrama poput boce istine na rođendanima koji postaju muško-ženski. U naše vrijeme ispunjavali su se spomenari i leksikoni, sada djeca uglavnom preko društvenih mreža izražavaju simpatije te ostvaruju prve ljubavne veze. Iako se čini da je u ovoj dobi djeci svaki razgovor s roditeljima na temu spolnosti neugodan, to ne mora biti istina. Ako ste otpočetka njegovali iskrenu i razvojno primjerenu komunikaciju, razgovori se mogu spontano nastaviti. Pokušajte izbjegavati velike razgovore i poučavanje djece svojim tempom. Pratite njihove znakove, pitajte ih za mišljenje ili što znaju o nekoj temi, ponudite da zajedno istražite. Normalizirajte eventualnu neugodu kad vam se obrate vezano za ljubavne ili seksualne teme, no pohvalite što su to učinili.
S vremenom seksualno ponašanje počinje sve više sličiti onome odraslih ljudi. Adolescencija je razdoblje velikih promjena. Mladi su sve više usmjereni na izgled, nastoje izgledati dobro i brinu se oko toga jesu li privlačni u očima drugih. Događaju se prva prava zaljubljivanja i veze koje nalikuju vezama odraslih. Razumiju razliku spola (biološke komponente) i roda (društvenog konstrukta). Mnogi mladi u adolescenciji imaju prva seksualna iskustva. Iako s roditeljima vjerojatno neće dijeliti detalje, obraćanje mami ili tati vezano za emocionalnu komponentu veze i kontracepciju znak je vrlo kvalitetnog odnosa. Iako imaju puno informacija iz škole, od vršnjaka i s interneta, muče se s mnogim pitanjima, poput kada je vrijeme za „prvi put", kako reći ne i sačuvati granice, ali i sačuvati ljubavni odnos, što ako ih netko prisiljava na nešto na što nisu spremni, o različitim seksualnim orijentacijama i identitetima. Ne bojte se razgovarati s adolescentima o seksualnosti. Mit je da će ih razgovor i dostupnost kontracepcije gurnuti prema seksualnim iskustvima koja inače ne bi imali, dapače. Istraživanja pokazuju da su upravo obiteljska zatvorenost i neznanje čimbenici koji doprinose ranom stupanju u seksualne odnose. U razgovorima o tijelu osvrnite se i na emocije. Djeca i mladi trebaju poruku da su ljubav i seks povezani.
Roditelji se trebaju zabrinuti ako dijete značajno mlađe dobi koristi terminologiju i ima seksualna ponašanja koja bi pripadala u kasnija razdoblja. Također, zabrinjavajuće je, kao i u predškolskoj dobi, sve što je previše otvoreno (poput masturbacije u javnosti), previše izraženo (primjerice stalna okupiranost temom seksualnosti), nije podložno korekcijama i nanosi bol samom djetetu/adolescentu ili drugima.
Stručna podrška
Stručnjaci roditelje na ovom putu mogu podržati radeći i na njihovim iskustvima, uvjerenjima i emocijama koje se javljaju te neminovno utječu na atmosferu izgradnje spolnog identiteta djeteta. Nekad je roditeljima teško spojiti tradicionalna, religijska uvjerenja koja njeguju uopće s idejom spolnog razvoja djeteta (iako se to zaista ne isključuje). Nekad se dogodi da dijete izražava transrodnost, homoseksualnost, biseksualnost i slično, te je roditeljima potrebna dodatna podrška u razumijevanju je li to neka faza ili realan identitet djeteta i kako se postaviti. U popularnoj kulturi čini se da je sve seksualizirano, čime su izložena djeca i mladi jednako kao i mi odrasli. Iako je informacija više nego ikad, konteksta, okvira, jasnoće i granica istovremeno je manje nego ikad. Time je odgovornost i uloga djeci važnih odraslih postala vrlo značajna. Ne bojte se zaroniti i u ove teme – djeca će vam dugoročno biti zahvalna, a stručnjaci mentalnog zdravlja mogu vas podržati ako osjetite brigu ili potrebu.
