Moderne tehnologije i ekspanzija društvenih mreža promijenile su način života iz temelja. Ono što je nekad bilo rezervirano za članove obitelji i uži krug prijatelja roditelji mlađe životne dobi danas dijele na internetu, odnosno hipotetski s cijelim svijetom. Mnogi od nas to su učinili ili poznajemo nekoga tko je – objavio fotografiju prvog ultrazvuka, iz rodilišta, dolaska bebe kući, što se nastavlja dalje kroz djetinjstvo i odrastanje. Ovaj trend poznat je kao sharenting (nastalo od riječi share – dijeliti i parenting – roditeljstvo). Djeca dobivaju digitalni identitet prije nego onaj vlastiti, a pitanje je koliko promišljanja roditelji u to uopće stignu uložiti.
Neki znanstvenici u Americi bavili su se pitanjem kada roditelji započinju s izgradnjom digitalnog identiteta svoje djece i došli su do podatka da svaki treći roditelj koji aktivno koristi Instagram objavljuje snimke ultrazvuka, a gotovo polovina njih podijeli fotografije djece snimljene u rodilištu. Gotovo 80 posto njih objavljuje fotografije gole ili polugole djece, primjerice u kadi, na bazenu ili na moru, a uz rastuću stopu internetske dječje pornografije i seksualne eksploatacije djece, time se postavljaju temelji za stvarne opasnosti kojih roditelji uglavnom nisu svjesni. Hrvatsko nacionalno istraživanje iz 2017. pokazalo je da je 65 posto roditelja objavilo sliku predškolskog djeteta na društvenim mrežama, a 35 posto roditelja to je učinilo u prvome mjesecu života djeteta, tako da u stopu pratimo trendove Europe i svijeta po ovom pitanju.
Primjetan je porast broja roditeljskih profila u čijem su fokusu upravo djeca. Posebnu kategoriju čine roditelji influenceri koji su prezentiranjem vlastite djece počeli ostvarivati ekonomsku dobit. Djeca su i ranije bila na reklamama, ali identitet djece s omota čokolada ili pelena bio je dobro skriven, do mjere da su desetljećima kasnije novinari ulagali znatne napore da uđu u trag odraslima koji su obilježili naša djetinjstva kao zaštitna lica popularnih proizvoda. Danas je situacija bitno drugačija. Ne samo da nije skriven identitet djece koja reklamiraju proizvode, nego je često slučaj da su odabrani za reklamu upravo zbog svog identiteta ili identiteta roditelja. Pritom je važno i što djeca reklamiraju te kako ih se prezentira. Učimo li dijete od najranije dobi da mora biti savršeno, ulagati sate i sate za savršenu fotografiju, reklamirati sve i svašta samo za profit, možemo očekivati da će se to odraziti na njegovo cjelokupno samopoimanje i vrijednosti.
Sasvim je prirodno i razumljivo da se roditelji ponose svojom djecom i da žele podijeliti neke trenutke sa svojim bližnjima, no u isto vrijeme je nužno stalno procjenjivati koliko je nešto primjereno. Nije isto objaviti sliku djeteta u zatvorenoj obiteljskoj grupi ili na otvorenom profilu koji prate tisuće ljudi. Ono što je nama slatko i privlači toliko željene lajkove, djetetu lako jedan dan može smetati i biti mu sramotno.
Kad poželimo objaviti neki sadržaj vezan za dijete, bilo bi dobro zapitati se sljedeće:
- Želim li ovo podijeliti sa svima onima koji mogu doći do sadržaja?
- Kako bi se moje dijete moglo osjećati za koju godinu ako njegovi prijatelji/učitelji/simpatije vide ovaj sadržaj?
- Kako bih se ja osjećao/la da netko podijeli fotografiju mene na ovaj isti način?
- Može li i kako netko zloupotrijebiti ovaj sadržaj?
- Mogu li nekim drugim sadržajem zadovoljiti svoju potrebu, a istovremeno zaštititi dijete? (npr. fotografija dječjeg stopala iz rodilišta umjesto cijelog lica i tijela)
Primjer adekvatne objave je zajednička fotografija s neke proslave ili izleta kojoj može pristupiti ograničeni broj ljudi koje poznajemo. Primjer neadekvatne objave je fotografija uplakanog djeteta u kupaćim gaćama (uz primjerice opis kako plače jer mu mama ne da jesti pijesak) kojoj može pristupiti neograničeni broj ljudi. Koliko god to roditelju može biti slatko i smiješno te će vjerojatno privući lajkove, prođimo ranije postavljena pitanja i bit će nam jasno da nije u interesu djeteta to podijeliti.
Ako očekujemo od djece i mladih da znaju da ono što je jednom postavljeno na internetu nikad u potpunosti ne nestaje, ako očekujemo da postavljaju svoje granice, granice intime i ukusa, da čuvaju svoju privatnost (i privatnost bliskih osoba), ako želimo djeci dati slobodu razvoja vlastitog identiteta, onda je jasno da je neselektivna izgradnja njihovog digitalnog identiteta od najranije dobi (ili čak prije rođenja), identiteta sukladnog našim željama, potrebama i vizijama kakvo dijete treba biti, put u suprotnom smjeru. Očekujemo od djece da jednom kada uđu u adolescenciju odgovorno koriste društvene mreže, ali pravi put do toga nisu upute i zabrane, nego upravo modeliranje ponašanja roditelja koje kreće od rane dobi.
