Mucanje nije samo pitanje tečnosti govora

Zato se u terapiji mucanja ne bavimo samo onime što se čuje. Kada govor postane težak, važno je čuti cijelu osobu.

Bavimo se komunikacijom, iskustvom osobe i njezinim stvarnim životnim potrebama.

Jer ponekad najvažnije pitanje nije: „Koliko osoba muca?”, nego: „Što zbog mucanja ne radi, ne govori ili izbjegava?”

Mucanje nije psihički poremećaj

Mucanje je neurorazvojni poremećaj koji se najčešće pojavljuje u ranom djetinjstvu.

Još uvijek postoji stereotip da ljudi mucaju zato što su nesigurni, sramežljivi ili preosjetljivi. Takvo objašnjenje nije u skladu sa suvremenim razumijevanjem mucanja. Emocionalna stanja, stres i određene komunikacijske situacije mogu utjecati na izraženost mucanja, ali to ne znači da su oni njegov uzrok.

Mucanje se ne događa samo u govoru

Kada slušamo osobu koja muca, primjećujemo ponavljanja, produživanja ili zastoje. Ali iza onoga što čujemo može postojati cijeli niz drugih iskustava.

Osoba može unaprijed razmišljati hoće li moći izgovoriti određenu riječ, mijenjati riječi kako bi izbjegla mucanje, izbjegavati telefonske razgovore, ne javljati se na sastancima, u razredu ili vrtićkoj grupi, izbjegavati javne nastupe, odustajati od komunikacijskih situacija, osjećati napetost ili strah prije govora ili ulagati mnogo energije u pokušaj da sakrije svoje mucanje.

Zato dvije osobe s jednako izraženim mucanjem mogu imati potpuno različito iskustvo.

Mucanje se ne može procijeniti samo prema broju zastoja u govoru. Važno je razumjeti osobu, njezine komunikacijske potrebe i ono što joj mucanje znači u svakodnevnom životu.

Kada dijete počne mucati

Mucanje se najčešće pojavljuje u ranom djetinjstvu.

Kod neke djece vremenom se smanjuje i dolazi do prirodnog oporavka, dok kod druge može potrajati i prijeći u trajni poremećaj. Unaprijed nije moguće sa sigurnošću znati kako će se razvoj pojedinog djeteta odvijati, ali možemo umanjiti posljedice koje i kratki period mucanja može ostaviti.

Zato roditeljima ne savjetujem ni paniku ni pasivno čekanje bez stručne procjene. Najvažnije je porazgovarati sa stručnjakom i razumjeti što se s djetetom događa.

Logopedska procjena može pomoći utvrditi karakteristike mucanja, djetetov odnos prema govoru i komunikaciji, rizične čimbenike za trajno mucanje te potrebe djeteta i obitelji.

Nakon toga moguće je odlučiti što je u određenom trenutku najprimjerenije: terapija, praćenje razvoja, savjetovanje roditelja ili kombinacija različitih oblika podrške.

Što roditelj može učiniti?

Roditelji često pitaju: „Što da napravim kada moje dijete počne mucati?”

Jedan od najvažnijih odgovora je jednostavan: Slušajte dijete.

Nemojte dovršavati njegove rečenice. Nemojte ga požurivati. Nemojte mu govoriti „polako”, „udahni”, „razmisli što želiš reći”.

Dajte mu vremena.

Gledajte ga dok govori.

Slušajte sadržaj njegove poruke.

Pokažite mu razumijevanje za njegove teškoće.

Pitajte ga kako mu možete pomoći.

Pokažite mu da vam je važnije što govori nego kako govori.

Dijete tako dobiva vrlo važnu poruku: „Imaš vremena. Slušam te. Važno mi je što želiš reći.”

Mucanje u adolescenciji i odrasloj dobi

Mucanje ne prestaje biti važno kada osoba odraste.

Odrasla osoba može godinama razvijati različite načine izbjegavanja.

Možda neće nazvati telefonom. Možda neće pristupiti osobi koja joj se sviđa. Možda neće reći ono što je htjela na sastanku. Možda će promijeniti riječ koju je namjeravala izgovoriti. Možda će izbjegavati javni nastup ili situaciju u kojoj treba govoriti pred većim brojem ljudi.

Ponekad takva osoba izvana djeluje potpuno sigurno. Ali ono što ne vidimo jest koliko energije ulaže u kontroliranje vlastitog govora.

Zato terapija adolescenta i odrasle osobe nije samo pitanje: „Koliko mucate?”

Važnije može biti: „Što biste radili kada vas strah od mucanja više ne bi zaustavljao?”

Kada najveći problem postane izbjegavanje

Ako izbjegnem jedan telefonski razgovor, kratkoročno mi je lakše.

Ako ne kažem što mislim na sastanku, lakše mi je.

Ako ne odem na mjesto na kojem moram razgovarati s nepoznatim ljudima, lakše mi je.

Ali ako se izbjegavanje ponavlja, životni prostor može postajati sve uži.

Zato terapija mucanja nije samo „vježbanje govora”.

Može biti i postupno vraćanje slobode izbora.

Slobode da se javim.

Da nazovem.

Da kažem što mislim.

Da govorim pred drugima.

Da izaberem posao koji želim.

Da sudjelujem u životu bez toga da prvo moram procijeniti koliko ću u nekoj situaciji mucati.

Mora li cilj terapije biti potpuno tečan govor?

Ne.

Osoba koja dolazi na terapiju može imati vrlo različite ciljeve.

Netko želi govoriti tečnije.

Netko želi smanjiti napetost.

Netko želi lakše govoriti u određenim situacijama.

Netko želi prestati izbjegavati.

Netko želi steći više sigurnosti.

A netko možda ne želi mijenjati svoj način govora, nego želi naučiti kako živjeti i komunicirati bez toga da mu mucanje određuje granice.

Ne postoji jedan cilj koji je pravi za sve.

Cilj terapije treba imati smisla osobi koja dolazi po pomoć.

Tehnika treba služiti osobi

U svom dugogodišnjem radu s osobama koje mucaju koristila sam različite suvremene terapijske pristupe, ovisno o dobi, potrebama i ciljevima osobe (Svjesna sinteza razvoja, Lidcombe program, Westmead program, Palin-PCI, Camperdown program, različite tehnike za oblikovanje tečnog govora ili mijenjanje mucanja).

Jedan od mojih stručnih doprinosa je postupak Pravila pet prstiju (PPP), razvijen kao pomoć u usvajanju tehnika oblikovanja tečnoga govora. PPP je nastao iz potrebe da se složenije tehnike oblikovanja tečnog govora djeci učine razumljivijima i lakšima za usvajanje.

No nijedna tehnika ne može biti cilj sama sebi. Tehnika treba služiti osobi – a ne osoba tehnici. Zato terapija počinje razumijevanjem osobe, njezinih potreba i ciljeva.

Moj profesionalni i osobni odnos prema mucanju

Mucanje poznajem i iz vlastitog iskustva

Mucanje za mene nije samo područje profesionalnog interesa.

Počela sam mucati u ranom djetinjstvu.

Znam kako je kada govor postane nešto o čemu razmišljate prije nego što uopće počnete govoriti.

Znam kako je kada imate što reći, ali odustanete zbog očekivanja mucanja.

Znam kako je kada unaprijed odabirete samo riječi koje će vam biti lakše izgovoriti.

Znam kako je smišljati najčudnije razloge i opravdanja za izbjegavanje situacije u kojoj treba govoriti.

Znam i koliko se odnos prema vlastitom govoru može mijenjati tijekom života.

Na svom sam govoru radila desetljećima.

To osobno iskustvo nije zamjena za stručnost – ali mi je važno jer me podsjeća da iza svakog govornog poremećaja postoji osoba sa svojim iskustvom, željama, strahovima i ciljevima.

Upravo zato ne želim osobama koje mucaju obećavati jednostavna rješenja.

Želim im pomoći da razumiju svoje mucanje, upoznaju mogućnosti koje imaju i pronađu način komunikacije koji im omogućuje da žive život kakav žele.

Stručnost, iskustvo i kontinuirani rad

Područje poremećaja tečnosti govora jedno je od središnjih područja mog stručnog i akademskog rada.

Godinama sam sudjelovala u obrazovanju budućih logopeda na Sveučilištu u Zagrebu, držala i organizirala edukacije za logopede u Hrvatskoj i inozemstvu, a zadnjih godina na Fakultetu za logopediju Sveučilišta u Rijeci izvodim nastavu iz područja poremećaja tečnosti govora te sudjelujem u obrazovanju budućih logopeda i mentoriranju stručnih i znanstvenih radova povezanih s mucanjem.

Između ostalih, autorica sam stručnog rada „Pomoć u usvajanju tehnika oblikovanja tečnog govora u terapiji mucanja: Pravila pet prstiju (PPP)”, objavljenog u časopisu Logopedija.

Uz klinički i akademski rad, o mucanju kontinuirano govorim u javnosti – s ciljem boljeg razumijevanja mucanja i stvaranja društva u kojem osoba koja muca može biti saslušana bez žurbe i predrasuda.

Kada potražiti pomoć?

Ne morate čekati da mucanje postane „dovoljno jako” ili da vidite hoće li proći.

Za dijete

Preporučljivo je potražiti stručnu procjenu i savjet ako ste zabrinuti zbog djetetova govora, ako mucanje traje ili se pojačava, ako dijete pokazuje napetost ili frustraciju tijekom govora ili počinje izbjegavati komunikaciju.

Za adolescenta

Pomoć može biti korisna ako mucanje počinje utjecati na školu, odnose s vršnjacima, javno izražavanje ili sliku o sebi.

Za odraslu osobu

Ne morate čekati da mucanje ozbiljno ograniči vaš život.

Možete doći jer želite govoriti lakše.

Jer želite smanjiti izbjegavanje.

Jer se pripremate za važnu životnu ili profesionalnu situaciju.

Ili jednostavno zato što želite prvi put otvoreno razgovarati o svom govoru.

Često postavljana pitanja

Može li se mucanje potpuno ukloniti?

Mucanje je složen poremećaj i njegov se tijek razlikuje od osobe do osobe. Terapija se zato ne može svesti na obećanje potpunog uklanjanja svih netečnosti. Ciljevi terapije određuju se individualno, ovisno i o dobi, a mogu uključivati veću tečnost, lakši govor, smanjenje napetosti i izbjegavanja te slobodnije sudjelovanje u komunikaciji. Kod djece predškolske dobi cilj može biti i smanjenje ili prestanak mucanja.

Hoće li moje dijete prerasti mucanje?

Kod dijela djece mucanje se s vremenom smanjuje ili nestane, ali unaprijed nije moguće sa sigurnošću predvidjeti tijek kod svakog djeteta. Stručna procjena može pomoći roditeljima razumjeti situaciju i odlučiti što je najbolje učiniti.

Treba li djetetu govoriti da uspori?

Ne. Rečenice poput „polako”, „udahni” ili „razmisli prije nego što govoriš” uglavnom nisu ono što djetetu treba. Mnogo je korisnije dati mu dovoljno vremena i pokazati da ga pažljivo slušate.

Pomaže li logoped odraslim osobama koje mucaju?

Da. Terapija može biti vrlo korisna i u odrasloj dobi. Cilj ne mora biti potpuno uklanjanje mucanja. Može biti lakši govor, smanjenje napetosti, smanjenje izbjegavanja ili veća sloboda u komunikacijskim situacijama.

Što ako ne želim prestati mucati?

I to je legitimno. Terapija nije obveza da promijenite svoj način govora. Može se raditi na onome što je vama važno – primjerice na sigurnijem sudjelovanju u razgovoru, smanjenju izbjegavanja ili prihvaćanju vlastitog načina govora.

Je li ikada prekasno početi terapiju?

Nije. Potrebe osobe mogu se mijenjati tijekom života, a terapijski rad može imati smisla u svakoj dobi.

Prvi korak nije promjena govora

Prvi korak je razumjeti što se događa.

Ako mucanje utječe na vas ili vaše dijete, stručna procjena može pomoći da dobijete jasniju sliku o govoru, komunikacijskim potrebama i mogućnostima terapijskog rada.

U terapiji mi je važno stvoriti prostor u kojem se osoba ne mora prvo „popraviti” da bi bila prihvaćena.

Ako imate pitanja ili niste sigurni treba li vam procjena, prvi razgovor može biti prilika da zajedno sagledamo situaciju i vidimo što bi za vas ili vaše dijete imalo najviše smisla.

Jer prije nego što čujemo mucanje, trebamo čuti osobu.